Otisla sam u susjedni grad i spavala sa neznancem da bi ostala trudna...

Mnogo smo se voljeli, mislim da veca ljubav nije postojala, ali ubrzo nakon što smo se vjencali shvatili smo da necemo moci imati djece. U pocetku se to i nije mnogo odražavalo na naš odnos, ali nakon 4-5 godina braka, taj problem je polako poceo da nas odaljava jedno od drugoga. Molila sam ga da idemo doktorima, ali nikada nije želio, jer mu je to ispod casti i kako je govorio ubijeden je da nije do njega. Kako bih pokušala da ocuvam brak i povratim tu ljubav pocela sam sama da idem doktorima koji su utvrdili da sam 100% zdrava i sposobna da rodim.  Prvo sam pomislila da mu sve to kažem, ali sam shvatila da time ne bih dobila ništa i da bi to vjerovatno dodatno pogoršalo naš brak. Zbog toga sam precutala, jedan dan otišla u susjedni grad, spavala sa potpunim neznancem, ali koji je izgledao, što se kaže kao Bog i evo 6 mjeseci sam trudna.  Nikada u životu nisam muža vidjela sretnijeg i ponosnijeg nego kada sam mu rekla da sam konacno trudna, a kada smo saznali da je muško, doslovno je...-Moj muž me ne poštuje, i zapostavlja u svemu, željna sam ga vidjeti, željna razgovora i lijepe riječi, bude dobar samo onih dana kada želi se*s, ostalo sve nervoza i nesloga. Ne pamtim kad smo gdje izašli, opustili se, došlo mi da ga ostavim.
-Imamo djevojčicu od 15 mj. i nemam srca da je ostavim, i volim muža, ne mogu da podnesem njegovo podcjenjivanje u svemu, odustala sam nedavno od jednog posla zbog djeteta i zbog njega, jer se malecka razbolila… On svoj novac sam raspoređuje, meni da jednom u mjesecu 100 km, to treba da mi bude za odjeću, obuću,hranu, djetetu ako šta zatreba…On kaže daće sve naknadno, međutim, skoro nikad ne da, umjesto toga stalno napetost, nervoza… Dok on troši na gluposti, voza se 10 puta dnevno dole-gore autom, ja pješačim… Ja perem suđe, čistim, kuham, ustajem djetetu po cijelu noć, sama je vodim doktoru, on i kad ide stvori nervozu… Radi do 5h popodne, pa ode ocu, pa dođe kući malo odmori, jede, onda se počnemo svađat jer za mene nema vremena, on onda opet ode nešto raditi…Ja stalno sama moram čuvati dijete,voli on nju i igra se, ali svoje obaveze završava, a ja ništa svoje ne stižem… Nemamo zajednički život, niti ja imam neki drugi život, osim s njim i djetetom… Koliko god ovo zvučalo nelogično. Živim s njim, spavamo u istom krevetu, on ujutro ide svojim poslom, cijeli dan radi kako njemu odgovara.