Povratak - Lektire

Povratak
AUTOR: DOBRIŠA CESARIĆ



“Tišina i druge pjesme” zbirka je Dobriše Cesarića u kojoj pronalazimo mnoštvo njegovih pjesama, među kojima su i dobro poznate “Voćka poslije kiše”, “Oblak”, “Balada iz predgrađa”, “Slap” i mnoge druge. U ovoj analizi obrađena je pjesma “Povratak”, koja se također nalazi u zbirci.

Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. Sve su pisane jednostavnim jezikom i lako su razumljive, a nose dublje značenje. On uzima jednostavne, svakodnevne motive iz prirode, opisuje njihove ljepote i u njima skriva dublja značenja svojih riječi. U Cesarićevu stilu pisanja osim jednostavnosti izraza uočavamo i dosljednost u formi pjesama te dosljednost vezanog stiha.

Glavna pitanja koja postavlja, a koja možemo pronaći u svim obrađenim pjesmama su pitanja o smislu života, prolaznosti života i životu nakon smrti. Iako se u većini pjesama osjeća sumorno raspoloženje i nemir te tuga zbog prolaznosti života, dubljim razmatranjem pjesama uočavamo da je pjesnik pun nade i optimizma jer pronalazi odgovor na svoja pitanja, a taj odgovor su njegova djela koja ostaju nakon njega i koja će mu pružiti mogućnost da živi vječno dok god njegova djela nisu zaboravljena.

Povratak – analiza pjesme

Pjesma “Povratak” Dobriše Cesarića filozofska je misaona pjesma u kojoj se postavlja pitanje života nakon smrti, ali je ujedno i ljubavna pjesma u kojoj pjesnik izražava svoju sumnju o obnavljanju stare ljubavi.

Tema pjesme je mogućnost novog proživljavanja vlastitog života i ljubavi, ali nesigurnost pjesnika želi li to. Nagovještaj teme možemo vidjeti već u prvoj strofi (“Još bi nam mogla desiti se ljubav/Desiti-velim/Ali ja ne zna da li da je želim/Ili ne želim“).

Pjesma se sastoji od šest strofa po osam stihova pa možemo primijetiti da pjesnik kroz cijelu pjesmu ostaje dosljedan formi pjesme koju je postavio na početku. Pjesma je pisana vezanim stihom uz povremenu rimu i stalan broj naglašenih slogova.

Odlika pjesme je jednostavnost izraza, ali u toj jednostavnosti pronalazimo dublje značenje. Postavlja se pitanje o životu poslije smrti te proživljavanju vlastitog života ponovno, ponavljanjem istih koraka kojim je već živio svoj život. Pjesnik izražava svoju sigurnost u mogućnost ponavljanja života nakon smrti u kojem se može sresti s bivšim ljubavima, ali nije siguran želi li to.

Prva strofa pjesme ponavlja se na kraju, dakle prva i zadnja strofa su jednake, ali nose različito značenje. Na početku pjesme pjesnik izražava svoju nesigurnost u obnavljanje stare ljubavi i ponovno proživljavanje života te sumnju u ljudsku spoznaju, a na kraju ponavlja te iste riječi, ali kao zaključak na kraju svojeg životnog puta. Sad je siguran da postoji mogućnost ponovnog proživljavanja života, ali sprječava ga vlastita neodlučnost. Zadnjoj strofi prethode dva reda isprekidanih crta koja predstavljaju cijeli njegov život.

Ciklička struktura pjesme koja je ostvarena istom strofom na početku i na kraju pjesme i motiv kruga kao temeljni motiv u pjesmi, predstavljaju savršenu kompoziciju kojom se želi prenijeti misao da se sve u životu ponavlja te da ne postoji izlaz iz tog začaranog kruga.

Stalnih brojem naglašenih slogova u pjesmi ostvaruje se ujednačen ritam, a tome pridonosi i povremena rima (znanje-sanje, velim-želim, hlapi-kapi, rime-ime) te aliteracija (niko, niko ništa ne zna) i stalna ponavljanja (niko, niko ništa ne zna; u moru života što vječito kipi, što vječito hlapi, sastaju se opet, sastaju se opet možda iste kapi).

Bilješka o autoru

Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.

1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.

Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.

Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.

Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.

Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.

Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.