Zlatarovo zlato - Lektira
Zlatarovo zlato
AUTOR: AUGUST ŠENOA
August Šenoa bio je jedan od najznačajnijih književnika i romanopisaca u Hrvatskoj. Čitavo jedno književno razdoblje posvećeno je njemu i njegovom stvaralaštvu, a naziva se proturealizam ili Šenoino doba (1830.-1881.).
Značajan je i po tome što je izdao prvi hrvatski povijesni roman objavljen 1871. godine – Zlatarovo zlato. Kako je roman napisan u 19. stoljeću, sadrži realistične, naturalistične i romantičarske elemente. Objavljivan je u nastavcima u časopisu Vijenac.
Iako je napisan na temelju povijesnih činjenica, radnju prati i ljubavna priča Pavla Gregorijanca i Dore Krupićeve. Povijesna tematika prikazuje sliku života u Zagrebačkoj sredini, tj. priču borbe između građana i feudalca, koja je isprepletena ljubavnom pričom dviju neprijateljskih strana – građanke Dore Krupićeve i sina feudalca, Pavla Gregorijanca.
Tema djela: Radnja romana podijeljena je na dvije paralelne radnje: povijesnu i ljubavnu fabulu. Povijesna fabula vezana je za povijest u ondašnje doba, a prikazuje odnos i borbu između građana i feudalaca. Ljubavna priča opisuje zabranjenu, ali snažnu ljubav između građanke Dore i Pavla, sina feudalca.
Ideja djela: Iskrena ljubav probjeđuje sve nedaće i dočeka svoje vrijeme
Vrsta djela: povijesno-ljubavni roman fabulativnog tipa
Mjesto radnje: Medvedgrad – “Odbija se od sjene stoljetnih hrastova bijelo pročelje staroga Medvedgrada.” Samobor – “Jak, širok i lijep bijaše Samobor, lijepa i široka je njegova gospoština…” Zagreb – “Stari kraljevski grad Zagreb, ili kako mu veljahu sami građeni: „Slobodni plemeniti zagrebački na grčkih gorvcah.”
Vrijeme radnje: 16. stoljeće (1574.-1582.) “Na domaku šesnaestoga vijeka, za kraljevanja Makse Drugoga a banovanja biskupa Đurđe Draškovića, nizahu se oko župne crkve sv. Marka…”
Analizu likova djela “Zlatarovo zlato” te još 30 najvažnijih pitanja i odgovora možete jednostavno nabaviti klikom na ovaj tekst >>
Kratak sadržaj
Radnja se odvija u 16. Stoljeću, a započinje u Zagrebu. Na početku upoznajemo likove koji žive u okrugu župne crkve Sv. Marka u starom gradu Zagrebu. Autor predstavlja njihova zanimanja, karaktere i međuodnose.
Upoznajemo Magdu, Dorinu kumu, koja joj je bila poput majke pošto ju Dora nije imala, a nazivali su je “Paprenjarka” jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao ona. Bila je mršava, i imala je šiljast, zavinut nos s dlakavom bradavicom na vrhu. Štedjela je novac kako bi svećenici nakon njene smrti godinama služili misu za nju i njenog pokojnog muža.
Zatim upoznajemo brijača Grgu Čokolina, prevrtljivca i podmuklicu koji svugdje zabada svoje prste. Jedan dan odlazi u kuću zlatara Petra Krupića te prosi njegovu mladu i lijepu kćer Doru Krupićevu. Međutim Petar odbija njegov zahtjev i govori mu da je Dora premlada za udaju jer ima tek šesnaest godina. On se na to užasno razljuti i zakune se da će im napakostiti i osvetiti. Grga saznaje i da je Magda bila protiv toga pa joj se odluči i njoj osvetiti. Prijavljuje Magdu zbog prodaje lojanica, zbog čega Magda sudu mora platiti globu.
Započinje povijesna priča koja govori o svađi između Stjepka Gregorijanaca, moćnog gospodara Medvedgrada i Zagrepčana. Također, pripovijeda se o borbi hrvatskih velikaša protiv njemačkih protivnika u 16. i 19. stoljeću. Radnja je često isprekidana digresijama popraćenim povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 16. stoljeću. Na Medvedgradu Stjepka Gregorijanca posjećuje Antun Vramec, zagrebački kanonik, kako bi ga pridobio protiv sve jačeg utjecaja Nijemaca te ga nagovara da se vrati u Zagreb jer trebaju Gregorijanca za vojskovođu.
Godinu dana nakon tog sastanka, u Zagreb se vraća mladi Pavao Gregorijanec – Stjepkov sin. Razborit, za razliku od svog oca, dobroćudan mladić. Pavao Gregorijanec dolazi na skup na Kaptolskom trgu dok se građani Zagreba pripremaju spaliti čovjeka (pod imenom Filipović) koji je postao musliman i njegovu kuću. U gradu nastaje kaos, te izbijaju pobune i neredi. Stvara se velika gužva, u kojoj se našla i mlada Dora Krupićeva s Magdom. Dora se u jednom trenutku našla pred konjem koji je jurio na nju, ali nesreću sprječava Pavao Gregorijanec i dolazi ju spasiti. “Puče trgom čistina. Po njoj juri čopor paklenih atova, a pred njima vranac s grivom u plamenu. Pred čoporom bježi djevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad će je zastići paklena hajka, sad će je zgaziti.”
Njih dvoje se zaljube na prvi pogled i započinje ljubavna priča. On ju odvodi ocu. Nakon toga Pavao odlazi na bojište protiv Turaka, gdje skoro pogiba ali mu život spašava Miloš Radak. Za to vrijeme Dora je oboljela od visoke vrućice i neprestane slabosti. No nakon skrbi i popijenih lijekova, napokon ozdravi. Pavao se vraća s ratišta u Zagreb i odlazi kod tetka koji živi u blizini Dore, kako bi mu prenio vijesti. Pavao odluči iskoristiti priliku da posjeti Doru. Odlazi u njenu kuću, gdje susreće Magdu koja mu govori da je Dora spominjala njegovo ime dok je ležala bolesna. Dolazi Dora i Pavao joj govori da ju voli.
Grga Čokolin saznaje za njihovu ljubav, te to svima ispriča pa to saznaje i Dorin otac Petar. “Ja, gospodo časna, trijezan na ove svoje oči vidio kako je plemeniti gospodčić Pavao ovu čestitu djevicu Doru grlio i ljubio kao što grli muž svoju ženu, a Magda da je pri tom bila.” Njen otac to saznaje od Šafranićke i Frayovke koje svakodnevno ogovaraju, te Petar Doru izbacuje iz kuće, i odluči ju poslati na pastirsko imanje u Lomnicu. Također, Čokolin odlazi na Medvedgrad da bi to rekao i Stjepku.
Stjepko zatim šalje pismo udovici Klari, gospodarici Samobora, inače zloj i osvetoljubivoj ženi. U pismu ju nagovara da zavede sina Pavla kako bi spriječio ljubav između njega i Dore. Pod izlikom da ide zbog posla, Stjepko šalje Pavla u Samobor. Pavao dolazi u Samobor gdje mu se Klara nabacuje i izjavljuje mu ljubav. “Plemeniti gospodin Pavao želi pokloniti se vašoj milosti! U dvoranu stupi Pavao blijed i miran. Pokloni se gospoji Klari. A znate li, Pavle, što je vaša budućnost? Zagonetka, je l’? Al ja, moje srce mora je riješiti. Vi moj, ja vaša, pa makar se digo Bog…” Ali on tada ugleda očevo pismo, prepoznaje njegov rukopis te tako razotkriva njihovu spletku. Odlazi iz Samobora.
Na putu susreće nijemog Jerka koji iznenada progovori. Jerko ispriča Pavlu da Grga Čokolin i njegov otac planiraju Dorinu otmicu. “Dok su vas slali lijepoj gospi kao muhu u paučinu, bilo je u Zagrebu koješta. Bruke, da će svijet na komade. Izišlo je na svijet da ste Dorin dragan… Kola idu, momci iz zasjede, po djevojku u vaš grad u Mobiceili dolje preko međe.” U međuvremenu mu ispriča i svoj život te mu razotkriva da su njih dvoje braća. Priznaje mu da je Stjepko silovao njegovu majku i da se za to nije smjelo znati. Stjepko i njegovi ljudi su ih pokušavali naći i ubiti njega i njegovu majku ali nisu uspjeli. Jerkova majka je umrla, a za njega se brinuo njegov ujak fratar. Od tog časa Jerko je odlučio praviti se nijemim kako ne bi morao izgovoriti istinu.
Dolazi Dorina kočija, a na putu ju napadaju Stjepkine sluge, među kojima je bio i Grga Čokolin. No svoj naum ne uspijevaju izvršiti jer otmicu priječe Pavao i Jerko. Pavao dovodi Doru u kuću kod Krupića te mu ispriča što se dogodilo. Petar Krupić tada shvaća kako je pogriješio te se pokaje za svoja djela. Pavao prosi Dorinu ruku, a Petar pristaje. Pavao odlazi kod oca Stjepka s kojim se grdo posvađa. Pavao mu sve ispriča, kako je saznao za sve i kako je spasio Doru. Stjepko se na to razljuti i pokuša pucati na svog sina, ali promašuje.
Svađu je čula Pavlova majka Marta, te dolazi vidjeti što se događa. Zaprepaštena, govori im da zna za sve strahote koje njen muž čini. Na to ju Stjepko hvata za vrat i guši ju dok nije klonula. Pavao uzima tijelo mrtve majke, a ocu govori da zauvijek odlazi.
U povijesnoj radnji Stjepko Gregorijanec i Zagrepčani očekuju presudu suda o sudbini Medvedgrada. Molba Zagrepčana da preuzmu Medvedgrad je odbijena. Đuro Drašković odstupa od banstva i Hrvatska ostaje bez bana. Novim banom postaje general Kristofor Ungnad, a za podbana izabran je upravo Stjepko Gregorijanec. “Hrvati dobiše bana. Najednoč puče po kraljevini glas da je postao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije velemožni gospodin barun Krsto Ungnad.” Ubrzo ban Krsto zamrzi Zagreb, a Stjepko počinje iskorištavati svoju poziciju da našteti Zagrepčanima, no oni ga zamrze i zatvaraju Kamena vrata preko noći i postavljaju Petra Krupića da pred vratima čuva ključ.
Stjepko sa svojim ljudima dolazi pred Kamena vrata, Petar mu otvara i svi nasrnu na njega. Dolazi Dora koju također žele ubiti. Stiže Zagrebačka vojska koja otjera Stjepka i spašava Doru i Petra Krupića. Građani kasnije kod Ivana Jakopovića dogovaraju novu strategiju i borbu protiv Stjepka. Grga Čokolin dolazi kod Klare te joj govori da su se Dora i Pavao zaručili. Klara se razbjesni.
Ban Krsto plaća Stjepku za pola Medvedgrada, a Klaru nagovara da mu preda svoj dio. Ona odbija te ju napada banova vojska. Klara se pokušava obraniti ali uvidjevši da to neće uspjeti, da ne izgubi moć zavodi bana i postaje banicom. Klara planira osvetu, te govori banu da su ju zagrepčani strašno uvrijedili i nagovara ga da im se osveti, nakon čega ban kreće prema gradu Zagrebu. Građani dignu pobunu i uzimaju Klaru kao taoca, te zatvaraju svoje zidine.
15 najljepših crnih cipela na petu koje trebamo u svom ormaruTata me stalno gnjavio s pitanjima oko interneta, zbog toga sam napravio portal koji danas koristi 200.000 ljudiUpoznajte djevojku koja nije na društvenim mrežama, a divi joj se cijeli Zagreb - FOTOMa kakva hladnoća! Ove djevojke ništa nije spriječilo da za vikend obiđu klubove u ljetnim odjevnim kombinacijamaJaguar XJ6 kao moderan prikaz vječne elegancije
Sukobi se smiruju, a Klara kuje plan s Grgom Čokolinom i svojim ljubavnikom merkizom de Lernonom. Odluče se osvetiti Dori i Pavlu, te provaliti u Dorinu kuću i oteti ju. Međutim Jerko to sprečava, a oni smišljaju novu spletku. Klara sprema otrov kojim će otrovati Doru. Grga Čokolin dolazi kod Dore u kuću te joj se predstavlja kao ranjeni vojnik koji traži utočište i pomoć. Ona mu donosi vode i dok ne gleda, Grga joj stavlja otrov u vodu i daje joj da proba.
Nakon što je popila vodu s otrovom, Dora se počinje gušiti i umire. “Dora pođe k prozoru da pogleda, ali u taj par nasu ustima i posrknu. Pred očima joj sijevalo, na prsa kao da se je svalila gora, a grlo kao da je stezala zmija. Djevojka stala teturati, glavinjati, hvatati rukama zrak. – Oče! Pavle! Zraka! – vrisnu, padnu, dahnu i izdahnu. – Doro! – uhvati mrtvu djevojku u ruku, – Mrtva!” U tom trenutku dolazi se Pavao, ali više ništa nije mogao učiniti.
Idući dan na Dorinom pogrebu, umire njena kuma Magda. Pavao navečer dolazi do Dorinog tijela gdje vidi Klaru da plaća Čokolinu za Dorino ubojstvo. Na to Klara priznaje Pavlu da ju je dala ubiti samo zato što ga voli. Pavao joj govori da ju mrzi, a Klara poludi.
Miloš Radak i Jerko prate Grgu Čokolina te ga usmrte. Miloš prepoznaje Čokolina kao čovjeka koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko je nakon toga prisiljen odstupiti s vlasti, te daje Zagrepčanima imanje i novac.
Pavao odlazi na ratište s Turcima, a vrati se samo na samrti oca. Na samrti ga svećenik oslobodi od svih grijeha, a taj svećenik je bio Jerko. Tu on priznaje Stjepku da je njegov sin. “Zbogom, gradino stara! – okrenu se Stjepko prema Medvedgradu – ti kolijevko mojih plemena. Evo jednaku sreću dijelimo. Zbogom…” Pavao umire na bojištu, a treći brat Niko umire bez muškog potomka. Dolazi kraj njihovoj lozi.
Likovi: Glavni lik je Dora Krupićeva. Sporedni su Petar Krupić, Magda, Grga Čokolin, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gregorijanec, Antun Vranec, Jerko, Nikola Želnički, Gašpar Alapić Vukovinski, Franjo Stolniković, Barbara Freya, Šafranićka, Klara Grubarova, Pavao Arbanas, Ivan Teletić, Niko Kaptolović, Leonardo Grubar, Servacio Teuffenbach, Mihajlo Ringsmaul, Ankica Grubarova, Mijo, Šime, Marta Gregorijanec, Đuro Drašković, Niko Alapić Kalnički, Lacko Crnčić, Ivša Pervan, Blaž Pogledić, Ivan Jakopović, Vid Hallek, Miloš Radak, Krsto Ungnad, Melkior Tompa, Bernard de Lernon, Niko Gregorijanec, Mato Vernić, Mihajlo Konjski, Blaž Dragišić, Garuc.
Analiza likova
Analizu likova djela “Zlatarovo zlato” te još 30 najvažnijih pitanja i odgovora možete jednostavno nabaviti klikom na ovaj tekst >>
Bilješka o auoru
August Šenoa je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik iz 19. stoljeća. Koliko je bio priznat i cijenjen u vrijeme dok je djelovao svjedoči i razdoblje u hrvatskoj književnosti koje je dobilo ima prema njemu. Šenoino doba obuhvaća vrijeme oko njegove smrti.
August Šenoa se rodio 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a dok je živio s roditeljima zavolio je umjetnost. Godine 1848. nakon smrti majke vraća se u Zagreb da završi osmi razred. Nakon što je završio osnovnu školu August se zaputio prema rođacima koji su živjeli u Pečuhu.
U Pečuhu je završio prvi razred srednje škole da bi se vratio u Zagreb i 1857. godine maturirao. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Nakon srednje škole u gornjogradskoj gimnaziji upisao je Pravoslavnu akademiju
Krajem 1859. godine nastavlja studirati pravo u Pragu. Tamo se zadržava sve do 1865. godine, a kako nije na vrijeme položio niti jedan ispit bio je prisiljen baviti se žurnalistikom nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor.
Kada se vratio u Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. godine se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872, postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a neko je vrijeme djelovao kao dramaturg.
U to je vrijeme 1871. godine izašao roman “Zlatarevo zlato”, a dvije godine kasnije postao je senator i napustio rad u kazalištu. Neko vrijeme bio je dio Narodne stranke, a osim što se angažirao u politici Šenoa je prevodio na hrvatski jezik s engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika.
Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis “Vijenac”. Umro je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine.
Široj javnosti je postao poznat kada je počeo raditi kao dopisnik za “Obzor”. Zahvaljujući Šenoi feljton je postao literarni žanr, pa je tako u poznatoj seriji feljtona “Zagrebulje” opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu.
Vrijeme dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar ostat će zapamćeno po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.
Najviše je ostao zapamćen kao pisac romana. Unatoč tome što je pisao o suvremenim događajima, najznačajniji dio njegova stvaralaštva su povijesni romani poput: “Čuvaj se senjske ruke”, “Zlatarevo zlato”, “Diogeneš”, “Seljačka buna” i “Kletva” koju nije uspio dovršiti. U spomenutim djelima opisuje događaje iz hrvatske povijesti.
Jedna od njegovih djela su: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca” i “Zagrebulje”…
Njegove pjesme su zahvaljujući raznim temama bile prilagođene širokom krugu čitatelja, a tu se najviše misli na: “Hrvatska pjesma”, “Na Ozlju gradu”, “Budi svoj”…Bio je popularniji kao socijalni nego kao ljubavni pjesnik.
Pisao je i povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima kao što su “Anka Neretvanka”, “Propast Venecije”, “Smrt Petra Svačića”, “Šljivari”…
AUTOR: AUGUST ŠENOA
August Šenoa bio je jedan od najznačajnijih književnika i romanopisaca u Hrvatskoj. Čitavo jedno književno razdoblje posvećeno je njemu i njegovom stvaralaštvu, a naziva se proturealizam ili Šenoino doba (1830.-1881.).
Značajan je i po tome što je izdao prvi hrvatski povijesni roman objavljen 1871. godine – Zlatarovo zlato. Kako je roman napisan u 19. stoljeću, sadrži realistične, naturalistične i romantičarske elemente. Objavljivan je u nastavcima u časopisu Vijenac.
Iako je napisan na temelju povijesnih činjenica, radnju prati i ljubavna priča Pavla Gregorijanca i Dore Krupićeve. Povijesna tematika prikazuje sliku života u Zagrebačkoj sredini, tj. priču borbe između građana i feudalca, koja je isprepletena ljubavnom pričom dviju neprijateljskih strana – građanke Dore Krupićeve i sina feudalca, Pavla Gregorijanca.
Tema djela: Radnja romana podijeljena je na dvije paralelne radnje: povijesnu i ljubavnu fabulu. Povijesna fabula vezana je za povijest u ondašnje doba, a prikazuje odnos i borbu između građana i feudalaca. Ljubavna priča opisuje zabranjenu, ali snažnu ljubav između građanke Dore i Pavla, sina feudalca.
Ideja djela: Iskrena ljubav probjeđuje sve nedaće i dočeka svoje vrijeme
Vrsta djela: povijesno-ljubavni roman fabulativnog tipa
Mjesto radnje: Medvedgrad – “Odbija se od sjene stoljetnih hrastova bijelo pročelje staroga Medvedgrada.” Samobor – “Jak, širok i lijep bijaše Samobor, lijepa i široka je njegova gospoština…” Zagreb – “Stari kraljevski grad Zagreb, ili kako mu veljahu sami građeni: „Slobodni plemeniti zagrebački na grčkih gorvcah.”
Vrijeme radnje: 16. stoljeće (1574.-1582.) “Na domaku šesnaestoga vijeka, za kraljevanja Makse Drugoga a banovanja biskupa Đurđe Draškovića, nizahu se oko župne crkve sv. Marka…”
Analizu likova djela “Zlatarovo zlato” te još 30 najvažnijih pitanja i odgovora možete jednostavno nabaviti klikom na ovaj tekst >>
Kratak sadržaj
Radnja se odvija u 16. Stoljeću, a započinje u Zagrebu. Na početku upoznajemo likove koji žive u okrugu župne crkve Sv. Marka u starom gradu Zagrebu. Autor predstavlja njihova zanimanja, karaktere i međuodnose.
Upoznajemo Magdu, Dorinu kumu, koja joj je bila poput majke pošto ju Dora nije imala, a nazivali su je “Paprenjarka” jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao ona. Bila je mršava, i imala je šiljast, zavinut nos s dlakavom bradavicom na vrhu. Štedjela je novac kako bi svećenici nakon njene smrti godinama služili misu za nju i njenog pokojnog muža.
Zatim upoznajemo brijača Grgu Čokolina, prevrtljivca i podmuklicu koji svugdje zabada svoje prste. Jedan dan odlazi u kuću zlatara Petra Krupića te prosi njegovu mladu i lijepu kćer Doru Krupićevu. Međutim Petar odbija njegov zahtjev i govori mu da je Dora premlada za udaju jer ima tek šesnaest godina. On se na to užasno razljuti i zakune se da će im napakostiti i osvetiti. Grga saznaje i da je Magda bila protiv toga pa joj se odluči i njoj osvetiti. Prijavljuje Magdu zbog prodaje lojanica, zbog čega Magda sudu mora platiti globu.
Započinje povijesna priča koja govori o svađi između Stjepka Gregorijanaca, moćnog gospodara Medvedgrada i Zagrepčana. Također, pripovijeda se o borbi hrvatskih velikaša protiv njemačkih protivnika u 16. i 19. stoljeću. Radnja je često isprekidana digresijama popraćenim povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj u 16. stoljeću. Na Medvedgradu Stjepka Gregorijanca posjećuje Antun Vramec, zagrebački kanonik, kako bi ga pridobio protiv sve jačeg utjecaja Nijemaca te ga nagovara da se vrati u Zagreb jer trebaju Gregorijanca za vojskovođu.
Godinu dana nakon tog sastanka, u Zagreb se vraća mladi Pavao Gregorijanec – Stjepkov sin. Razborit, za razliku od svog oca, dobroćudan mladić. Pavao Gregorijanec dolazi na skup na Kaptolskom trgu dok se građani Zagreba pripremaju spaliti čovjeka (pod imenom Filipović) koji je postao musliman i njegovu kuću. U gradu nastaje kaos, te izbijaju pobune i neredi. Stvara se velika gužva, u kojoj se našla i mlada Dora Krupićeva s Magdom. Dora se u jednom trenutku našla pred konjem koji je jurio na nju, ali nesreću sprječava Pavao Gregorijanec i dolazi ju spasiti. “Puče trgom čistina. Po njoj juri čopor paklenih atova, a pred njima vranac s grivom u plamenu. Pred čoporom bježi djevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad će je zastići paklena hajka, sad će je zgaziti.”
Njih dvoje se zaljube na prvi pogled i započinje ljubavna priča. On ju odvodi ocu. Nakon toga Pavao odlazi na bojište protiv Turaka, gdje skoro pogiba ali mu život spašava Miloš Radak. Za to vrijeme Dora je oboljela od visoke vrućice i neprestane slabosti. No nakon skrbi i popijenih lijekova, napokon ozdravi. Pavao se vraća s ratišta u Zagreb i odlazi kod tetka koji živi u blizini Dore, kako bi mu prenio vijesti. Pavao odluči iskoristiti priliku da posjeti Doru. Odlazi u njenu kuću, gdje susreće Magdu koja mu govori da je Dora spominjala njegovo ime dok je ležala bolesna. Dolazi Dora i Pavao joj govori da ju voli.
Grga Čokolin saznaje za njihovu ljubav, te to svima ispriča pa to saznaje i Dorin otac Petar. “Ja, gospodo časna, trijezan na ove svoje oči vidio kako je plemeniti gospodčić Pavao ovu čestitu djevicu Doru grlio i ljubio kao što grli muž svoju ženu, a Magda da je pri tom bila.” Njen otac to saznaje od Šafranićke i Frayovke koje svakodnevno ogovaraju, te Petar Doru izbacuje iz kuće, i odluči ju poslati na pastirsko imanje u Lomnicu. Također, Čokolin odlazi na Medvedgrad da bi to rekao i Stjepku.
Stjepko zatim šalje pismo udovici Klari, gospodarici Samobora, inače zloj i osvetoljubivoj ženi. U pismu ju nagovara da zavede sina Pavla kako bi spriječio ljubav između njega i Dore. Pod izlikom da ide zbog posla, Stjepko šalje Pavla u Samobor. Pavao dolazi u Samobor gdje mu se Klara nabacuje i izjavljuje mu ljubav. “Plemeniti gospodin Pavao želi pokloniti se vašoj milosti! U dvoranu stupi Pavao blijed i miran. Pokloni se gospoji Klari. A znate li, Pavle, što je vaša budućnost? Zagonetka, je l’? Al ja, moje srce mora je riješiti. Vi moj, ja vaša, pa makar se digo Bog…” Ali on tada ugleda očevo pismo, prepoznaje njegov rukopis te tako razotkriva njihovu spletku. Odlazi iz Samobora.
Na putu susreće nijemog Jerka koji iznenada progovori. Jerko ispriča Pavlu da Grga Čokolin i njegov otac planiraju Dorinu otmicu. “Dok su vas slali lijepoj gospi kao muhu u paučinu, bilo je u Zagrebu koješta. Bruke, da će svijet na komade. Izišlo je na svijet da ste Dorin dragan… Kola idu, momci iz zasjede, po djevojku u vaš grad u Mobiceili dolje preko međe.” U međuvremenu mu ispriča i svoj život te mu razotkriva da su njih dvoje braća. Priznaje mu da je Stjepko silovao njegovu majku i da se za to nije smjelo znati. Stjepko i njegovi ljudi su ih pokušavali naći i ubiti njega i njegovu majku ali nisu uspjeli. Jerkova majka je umrla, a za njega se brinuo njegov ujak fratar. Od tog časa Jerko je odlučio praviti se nijemim kako ne bi morao izgovoriti istinu.
Dolazi Dorina kočija, a na putu ju napadaju Stjepkine sluge, među kojima je bio i Grga Čokolin. No svoj naum ne uspijevaju izvršiti jer otmicu priječe Pavao i Jerko. Pavao dovodi Doru u kuću kod Krupića te mu ispriča što se dogodilo. Petar Krupić tada shvaća kako je pogriješio te se pokaje za svoja djela. Pavao prosi Dorinu ruku, a Petar pristaje. Pavao odlazi kod oca Stjepka s kojim se grdo posvađa. Pavao mu sve ispriča, kako je saznao za sve i kako je spasio Doru. Stjepko se na to razljuti i pokuša pucati na svog sina, ali promašuje.
Svađu je čula Pavlova majka Marta, te dolazi vidjeti što se događa. Zaprepaštena, govori im da zna za sve strahote koje njen muž čini. Na to ju Stjepko hvata za vrat i guši ju dok nije klonula. Pavao uzima tijelo mrtve majke, a ocu govori da zauvijek odlazi.
U povijesnoj radnji Stjepko Gregorijanec i Zagrepčani očekuju presudu suda o sudbini Medvedgrada. Molba Zagrepčana da preuzmu Medvedgrad je odbijena. Đuro Drašković odstupa od banstva i Hrvatska ostaje bez bana. Novim banom postaje general Kristofor Ungnad, a za podbana izabran je upravo Stjepko Gregorijanec. “Hrvati dobiše bana. Najednoč puče po kraljevini glas da je postao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije velemožni gospodin barun Krsto Ungnad.” Ubrzo ban Krsto zamrzi Zagreb, a Stjepko počinje iskorištavati svoju poziciju da našteti Zagrepčanima, no oni ga zamrze i zatvaraju Kamena vrata preko noći i postavljaju Petra Krupića da pred vratima čuva ključ.
Stjepko sa svojim ljudima dolazi pred Kamena vrata, Petar mu otvara i svi nasrnu na njega. Dolazi Dora koju također žele ubiti. Stiže Zagrebačka vojska koja otjera Stjepka i spašava Doru i Petra Krupića. Građani kasnije kod Ivana Jakopovića dogovaraju novu strategiju i borbu protiv Stjepka. Grga Čokolin dolazi kod Klare te joj govori da su se Dora i Pavao zaručili. Klara se razbjesni.
Ban Krsto plaća Stjepku za pola Medvedgrada, a Klaru nagovara da mu preda svoj dio. Ona odbija te ju napada banova vojska. Klara se pokušava obraniti ali uvidjevši da to neće uspjeti, da ne izgubi moć zavodi bana i postaje banicom. Klara planira osvetu, te govori banu da su ju zagrepčani strašno uvrijedili i nagovara ga da im se osveti, nakon čega ban kreće prema gradu Zagrebu. Građani dignu pobunu i uzimaju Klaru kao taoca, te zatvaraju svoje zidine.
15 najljepših crnih cipela na petu koje trebamo u svom ormaruTata me stalno gnjavio s pitanjima oko interneta, zbog toga sam napravio portal koji danas koristi 200.000 ljudiUpoznajte djevojku koja nije na društvenim mrežama, a divi joj se cijeli Zagreb - FOTOMa kakva hladnoća! Ove djevojke ništa nije spriječilo da za vikend obiđu klubove u ljetnim odjevnim kombinacijamaJaguar XJ6 kao moderan prikaz vječne elegancije
Sukobi se smiruju, a Klara kuje plan s Grgom Čokolinom i svojim ljubavnikom merkizom de Lernonom. Odluče se osvetiti Dori i Pavlu, te provaliti u Dorinu kuću i oteti ju. Međutim Jerko to sprečava, a oni smišljaju novu spletku. Klara sprema otrov kojim će otrovati Doru. Grga Čokolin dolazi kod Dore u kuću te joj se predstavlja kao ranjeni vojnik koji traži utočište i pomoć. Ona mu donosi vode i dok ne gleda, Grga joj stavlja otrov u vodu i daje joj da proba.
Nakon što je popila vodu s otrovom, Dora se počinje gušiti i umire. “Dora pođe k prozoru da pogleda, ali u taj par nasu ustima i posrknu. Pred očima joj sijevalo, na prsa kao da se je svalila gora, a grlo kao da je stezala zmija. Djevojka stala teturati, glavinjati, hvatati rukama zrak. – Oče! Pavle! Zraka! – vrisnu, padnu, dahnu i izdahnu. – Doro! – uhvati mrtvu djevojku u ruku, – Mrtva!” U tom trenutku dolazi se Pavao, ali više ništa nije mogao učiniti.
Idući dan na Dorinom pogrebu, umire njena kuma Magda. Pavao navečer dolazi do Dorinog tijela gdje vidi Klaru da plaća Čokolinu za Dorino ubojstvo. Na to Klara priznaje Pavlu da ju je dala ubiti samo zato što ga voli. Pavao joj govori da ju mrzi, a Klara poludi.
Miloš Radak i Jerko prate Grgu Čokolina te ga usmrte. Miloš prepoznaje Čokolina kao čovjeka koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko je nakon toga prisiljen odstupiti s vlasti, te daje Zagrepčanima imanje i novac.
Pavao odlazi na ratište s Turcima, a vrati se samo na samrti oca. Na samrti ga svećenik oslobodi od svih grijeha, a taj svećenik je bio Jerko. Tu on priznaje Stjepku da je njegov sin. “Zbogom, gradino stara! – okrenu se Stjepko prema Medvedgradu – ti kolijevko mojih plemena. Evo jednaku sreću dijelimo. Zbogom…” Pavao umire na bojištu, a treći brat Niko umire bez muškog potomka. Dolazi kraj njihovoj lozi.
Likovi: Glavni lik je Dora Krupićeva. Sporedni su Petar Krupić, Magda, Grga Čokolin, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gregorijanec, Antun Vranec, Jerko, Nikola Želnički, Gašpar Alapić Vukovinski, Franjo Stolniković, Barbara Freya, Šafranićka, Klara Grubarova, Pavao Arbanas, Ivan Teletić, Niko Kaptolović, Leonardo Grubar, Servacio Teuffenbach, Mihajlo Ringsmaul, Ankica Grubarova, Mijo, Šime, Marta Gregorijanec, Đuro Drašković, Niko Alapić Kalnički, Lacko Crnčić, Ivša Pervan, Blaž Pogledić, Ivan Jakopović, Vid Hallek, Miloš Radak, Krsto Ungnad, Melkior Tompa, Bernard de Lernon, Niko Gregorijanec, Mato Vernić, Mihajlo Konjski, Blaž Dragišić, Garuc.
Analiza likova
Analizu likova djela “Zlatarovo zlato” te još 30 najvažnijih pitanja i odgovora možete jednostavno nabaviti klikom na ovaj tekst >>
Bilješka o auoru
August Šenoa je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti te najutjecajniji hrvatski književnik iz 19. stoljeća. Koliko je bio priznat i cijenjen u vrijeme dok je djelovao svjedoči i razdoblje u hrvatskoj književnosti koje je dobilo ima prema njemu. Šenoino doba obuhvaća vrijeme oko njegove smrti.
August Šenoa se rodio 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a dok je živio s roditeljima zavolio je umjetnost. Godine 1848. nakon smrti majke vraća se u Zagreb da završi osmi razred. Nakon što je završio osnovnu školu August se zaputio prema rođacima koji su živjeli u Pečuhu.
U Pečuhu je završio prvi razred srednje škole da bi se vratio u Zagreb i 1857. godine maturirao. Dok je išao u gimnaziju pisao je stihove na hrvatskom i njemačkom jeziku. Nakon srednje škole u gornjogradskoj gimnaziji upisao je Pravoslavnu akademiju
Krajem 1859. godine nastavlja studirati pravo u Pragu. Tamo se zadržava sve do 1865. godine, a kako nije na vrijeme položio niti jedan ispit bio je prisiljen baviti se žurnalistikom nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor.
Kada se vratio u Zagreb dobio je posao gradskog bilježnika, a 1868. godine se vjenčao sa Slavom pl. Ištvanić. Godine 1872, postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a neko je vrijeme djelovao kao dramaturg.
U to je vrijeme 1871. godine izašao roman “Zlatarevo zlato”, a dvije godine kasnije postao je senator i napustio rad u kazalištu. Neko vrijeme bio je dio Narodne stranke, a osim što se angažirao u politici Šenoa je prevodio na hrvatski jezik s engleskog, njemačkog, češkog i francuskog jezika.
Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis “Vijenac”. Umro je 13. prosinca 1881. godine od posljedica upale pluća koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa 1880. godine.
Široj javnosti je postao poznat kada je počeo raditi kao dopisnik za “Obzor”. Zahvaljujući Šenoi feljton je postao literarni žanr, pa je tako u poznatoj seriji feljtona “Zagrebulje” opisivao negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu.
Vrijeme dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar ostat će zapamćeno po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.
Najviše je ostao zapamćen kao pisac romana. Unatoč tome što je pisao o suvremenim događajima, najznačajniji dio njegova stvaralaštva su povijesni romani poput: “Čuvaj se senjske ruke”, “Zlatarevo zlato”, “Diogeneš”, “Seljačka buna” i “Kletva” koju nije uspio dovršiti. U spomenutim djelima opisuje događaje iz hrvatske povijesti.
Jedna od njegovih djela su: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca” i “Zagrebulje”…
Njegove pjesme su zahvaljujući raznim temama bile prilagođene širokom krugu čitatelja, a tu se najviše misli na: “Hrvatska pjesma”, “Na Ozlju gradu”, “Budi svoj”…Bio je popularniji kao socijalni nego kao ljubavni pjesnik.
Pisao je i povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima kao što su “Anka Neretvanka”, “Propast Venecije”, “Smrt Petra Svačića”, “Šljivari”…
Zlatarovo zlato - Lektira
![Zlatarovo zlato - Lektira]()
Reviewed by Administrator
on
ožujka 17, 2018
Rating:
Nema komentara: