Udala sam se za starijeg covjeka iskljucivo iz koristi jer je pravi bogatas i planirala sam se nakon 4-5 godina razvesti i traziti veliku sumu novca…

Udala sam se za starijeg covjeka iskljucivo iz koristi jer je pravi bogatas i planirala sam se nakon 4-5 godina razvesti i traziti veliku sumu novca. I proslo je tih 4-5 godina koje sam jedva izdrazala s njim jer od njega nema nista,nasla samdobrog advokata i sve mu iskreno ispricala. Kako sam udata za starijeg covjeka radi novca i sada hocu da serazvedem ako mi pomogne bice novca i za njega,pristao mi je pomoci ali nije htio novac nego da spavamo. To mi je ivise odgovaralo jer je bio mlad a pored onog mog sam ostala zeljna muskaraca,otisli smo u neki fensi hotel sve je bilosuper spavali i sjeli da popijemo kafu ja sva onako sretna ali toj sreci brzo je dosao kraj. Rekao mi je da on radi za mog muza i da je njegov advokat,snimio je sve sto se desilo medju nama i ako zeli da se razvedemo muz ce me ostaviti bez prebijene pare. Nekako sam ga pokusavala ubijediti da cu mu dati pola novca kojeg uzmem od muza ali da mi pomogne, on to nije htio prihvatiti jer mu je moj muz davao dosta novca za jako lijep zivot. Ja sad ne znam sta da radim da li da se razvodim ili da ostanem sa njim.
- Nakon što sam rodila drugo dijete obolila sam od postporođajne nervoze… Imala sam samo 22 godine i moja volja za životom je u trenutku apsulutno nestala. Mrzila sam sebe, mrzila sam muža, našu djecu, mrzila sam živjeti… U početku su svi bili uz mene, moj muž, naši roditelji, naši prijatelji…bodrili me, pokušaval vratiti volju za životom, ali meni je svakim danom bilo sve teže. Nakon nešto više od godinu dana moj muž je ostao bukvalno jedina osoba kojoj je bilo stalo do mene. Čak su i moji roditelji sve rjeđe dolazili, mama me je znala ne nazvati po 2-3 dana. Bukvalno su svi digli ruke od mene, na neki način sam im postala teret i čini mi se da su, malo će grubo da zvuči, ali… čini mi se da su priželjkivali da učinim sebi nešto nažao :(, ali moj muž je druga priča. Sa posla me je znao nazvati i 20 puta da pita kako sam, šta radim, svaki dan neko iznenađenje za mene je pripremao, poklone mi kupovao, zbijao šale, pravio ludaka od sebe, sve samo da barem izvuče jedan osmijeh na moje lice. Malo po malo, što njegovim zalaganjem, što terapijama koje mi je doktor propisao meni se vraćala volja za životom. Danas imam 38 godina i sasvim sam se oporavila. Iskreno nerado se sjećam tog vremena, ali želim da pokušam na ovaj način pomoći mladim mamama, djevojkama, ženama koje su možda trenutno u sličnom problemu ili ne daj Bože sutra budu u istom problemu, da je moguće sve to prebroditi. Nije lako, ali je moguće… ja sam na moju sreću imala predivnog muža pored sebe u tim teškim trenutcima i sigurno je svojim zalaganjem doprinio mom ozdravljenju i na tome ću mu biti vječno zahvalna.