Mala kavana - Lektira
Mala kavana
AUTOR: DOBRIŠA CESARIĆ
Zbirka “Voćka poslije kiše – izabrane pjesme” sastoji se od brojnih vrhunskih pjesama Dobriše Cesarića. Zbirka je podijeljena u nekoliko dijelova. Dijelovi zbirke nose nazive poput dobro poznatog naslova “Voćka poslije kiše”, zatim “Vidici srca”, “Obasjani trenuci”, “Davno i nedavno”, “Proljeće koje nije moje” i slično.
Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. One su redovito pisane jednostavnim jezikom, stoga su lako razumljive, ali to ne znači i plitke. Pjesnik na svakodnevnim motivima iz prirode gradi vrlo duboke stihove. On opisuje ljepote malih stvari i u njima skriva dublja značenja koja otkrivaju promišljene ideje. U Cesarićevu stilu uočavamo i dosljednost forme pjesama koja uključuje i vezanost stiha. Neke Cesarićeve pjesme prožete su pozitivnim i vedrim tonom, primjerice kada govori o sretnoj, uzbudljivoj i uzvraćenoj ljubavi; neke pjesme su mu prožete sumornim tonom, poput pjesme koja govori o nesretnoj, završenoj ljubavi te načinu na koji se pjesnik pokušava s tim pomiriti.
Nije neobično da se u Cesarićevim pjesmama skrivaju i dublja, filozofska pitanja o prolaznosti vremena, života i ljubavi pa se nagovještaj istih može pronaći i u ovdje analiziranim pjesmama. U nekim pjesmama spominje prolazak mladosti te moć ljubavi koja svaku osobu može učiniti mladom u srcu. Vidi se po temi stihova da je pitanje prolaznosti života koncept koji zanima pjesnika, pa upravo o njemu želi otkriti nešto više. Slično je se ostvaruje u pjesmi u kojoj se divi slobodi koju posjeduje ptica dok leti visinama i istražuje prostranstva. Pita se što ju je nagnalo na let u tom smjeru te što ona time želi postići ili otkriti. Mnoga pitanja u tom slučaju ostaju neodgovorena.
Cesarić je pjesnik koji obraća pažnju na sitnice koje ga okružuju, bilo u ljubavi ili u prirodi. Piše o vlastitim iskustvima jer obraća pažnju na trenutke i doživljaje istih te u pjesmama lirski doživljaj stavlja u prvi plan. On je u mogućnosti male stvari i detalje koji bi običnom oku promakle, učiniti glavnim motivom pjesama. Dočarava njihovu ljepotu te ih čini važnima, ostavši u svim pjesmama dosljedan svojem vlastitom izričaju. Sve to ostvaruje kroz jezik koji je razumljiv i jednostavan pa zbog toga opravdano nosi naziv pjesnika jednostavnog izričaja i malih stvari.
Mala kavana – analiza pjesme
Pjesma “Mala kavana” ljubavna je pjesma kojom pjesnik izražava sreću zbog uzvraćene ljubavi. Njegova sreća je velika i on u jednom trenutku izražava nevjericu da je ta ljubav zaista stvarna (“Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!”).
Pjesma se sastoji od četiri katrena podjednake dužine. Kroz cijelu pjesmu u strofi se rimuju drugi i četvrti stih (dvoje- moje, reći- sreći, noći- samoći, zlati- vrati). Ton pjesme je pozitivan jer pjesnik pjeva o sretnom događaju, o uzvraćenoj ljubavi. Ritam u pjesmi je raznolik jer svaka strofa pripovijeda o jednoj fazi njegove ljubavi, stoga je ritam brži u strofama u kojima pjesnik pripovijeda o trenutnom događaju, o ljubavi u sadašnjem vremenu, a nešto je sporiji u strofama u kojima opisuje prošle događaje te opisuje razvoj svoje ljubavi. I u ovom slučaju pjesmom dominira jednostavan jezik kojim Cesarić daje čar i ljepotu pjesmi. On uzima uobičajeni i često korišten motiv ljubavi te ga pretvara u nešto čarobno te mu daje dublje značenje.
U prvoj strofi prisutan je motiv prostora, (male) kavana i stola (za dvoje, u kutu) kojim pjesnik nagovještava mjesto radnje. Uzima i motiv iz prirode, (treperenje) sunca, koje odgovara onome kako se on osjeća, budući da i njegovo srce treperi od ljubavi. Izražava i svoje ushićenje, ali i nevjericu da je tolika sreća prisutna u njegovom životu stihovima “Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?!”.
U drugoj strofi pjesnik se vraća u prošlost da bi objasnio kako se njegova ljubav razvijala i rasla. Objašnjava da voli već mjesecima, stalno sve više, ali u tajnosti, nikome nije to priznao. Bio je sam, ali to mu nije smetalo jer se osjećao blizu svojoj ljubavi. Bio je opijen čežnjom za njom. Tu se uočava kontrast u osjećajima samoće i čežnje jer iako je usamljen, ljubav ga ispunjava toliko da tu samoću niti ne osjeća.
U trećoj strofi vraća se u sadašnjost. Upućuje riječi svojoj ljubavi, govoreći joj da još tog jutra nije mogao ni slutiti da će mu ljubav biti uzvraćena te da će u tom trenutku biti zajedno. Još uvijek se u jednom stihu osjeća ton usamljenosti iz prošle strofe, i to u stihu u kojem govori da je probdio noć misleći da mu je ljubav neuzvraćena. Ali u posljednjim stihovima u strofi, kad je pjesnik ujedinjen sa svojom ljubavi, ton postaje pozitivan. Vrhunac pjesme događa se u posljednjoj strofi, u kojoj pjesnik ostvaruje fizički kontakt sa svojom ljubavi. To se očituje u stihovima “Naić’ na ruku toplu i spremnu da stisak mi dršćući vrati?”.
Kao što je na početku analize rečeno, pjesnikova sreća je tolika da on u pojedinim trenucima ne može povjerovati da je stvarna i da mu je ljubav zaista uzvraćena. Zbog toga često izražava svoju nevjericu retoričkim pitanjima: !Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?!!, !Dal mogo sam slutit ovoga jutra, da ću ti šaptati riječi, sanjane u samoći? I da ću tog jutra, što će se vječno u riznici srca da zlati, naić na ruku toplu i spremnu da stisak mi dršćući vrati?!. Osim retoričkog pitanja, Cesarić koristi i metaforu (“riznica srca”), a kao najvažniji motiv u pjesmi izdvaja se “jutro” jer donosi velike prekretnice u životu. Još tog jutra pjesnik je samo sanjao o svojoj ljubavi, a onda je ona uzvraćena. Sam pjesnik dočarava važnost jutra govoreći da će se jutro vječno zlatiti u riznici srca.
Muči vas vlaga? Ovo je jednostavno i jedino rješenje!Čak tri sirove ribe ostavile su žiri bez komentara!Koliko žarulja od 100 W troši struje?Rasprodani svi primjerci Rimčevog C_Twoa – u samo tri tjednaSve što trebate znati o grijanju na klima uređaj
Cesarićeva veličina i važnost opravdana je, a jedan od razloga njegove veličine je i način da jednostavnim izrazom, dočara ljepotu i dubinu neopipljivog osjećaja. Čitajući opise pjesnikove ljubavi, čitatelj tu ljubav proživljava kao vlastitu.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
AUTOR: DOBRIŠA CESARIĆ
Zbirka “Voćka poslije kiše – izabrane pjesme” sastoji se od brojnih vrhunskih pjesama Dobriše Cesarića. Zbirka je podijeljena u nekoliko dijelova. Dijelovi zbirke nose nazive poput dobro poznatog naslova “Voćka poslije kiše”, zatim “Vidici srca”, “Obasjani trenuci”, “Davno i nedavno”, “Proljeće koje nije moje” i slično.
Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. One su redovito pisane jednostavnim jezikom, stoga su lako razumljive, ali to ne znači i plitke. Pjesnik na svakodnevnim motivima iz prirode gradi vrlo duboke stihove. On opisuje ljepote malih stvari i u njima skriva dublja značenja koja otkrivaju promišljene ideje. U Cesarićevu stilu uočavamo i dosljednost forme pjesama koja uključuje i vezanost stiha. Neke Cesarićeve pjesme prožete su pozitivnim i vedrim tonom, primjerice kada govori o sretnoj, uzbudljivoj i uzvraćenoj ljubavi; neke pjesme su mu prožete sumornim tonom, poput pjesme koja govori o nesretnoj, završenoj ljubavi te načinu na koji se pjesnik pokušava s tim pomiriti.
Nije neobično da se u Cesarićevim pjesmama skrivaju i dublja, filozofska pitanja o prolaznosti vremena, života i ljubavi pa se nagovještaj istih može pronaći i u ovdje analiziranim pjesmama. U nekim pjesmama spominje prolazak mladosti te moć ljubavi koja svaku osobu može učiniti mladom u srcu. Vidi se po temi stihova da je pitanje prolaznosti života koncept koji zanima pjesnika, pa upravo o njemu želi otkriti nešto više. Slično je se ostvaruje u pjesmi u kojoj se divi slobodi koju posjeduje ptica dok leti visinama i istražuje prostranstva. Pita se što ju je nagnalo na let u tom smjeru te što ona time želi postići ili otkriti. Mnoga pitanja u tom slučaju ostaju neodgovorena.
Cesarić je pjesnik koji obraća pažnju na sitnice koje ga okružuju, bilo u ljubavi ili u prirodi. Piše o vlastitim iskustvima jer obraća pažnju na trenutke i doživljaje istih te u pjesmama lirski doživljaj stavlja u prvi plan. On je u mogućnosti male stvari i detalje koji bi običnom oku promakle, učiniti glavnim motivom pjesama. Dočarava njihovu ljepotu te ih čini važnima, ostavši u svim pjesmama dosljedan svojem vlastitom izričaju. Sve to ostvaruje kroz jezik koji je razumljiv i jednostavan pa zbog toga opravdano nosi naziv pjesnika jednostavnog izričaja i malih stvari.
Mala kavana – analiza pjesme
Pjesma “Mala kavana” ljubavna je pjesma kojom pjesnik izražava sreću zbog uzvraćene ljubavi. Njegova sreća je velika i on u jednom trenutku izražava nevjericu da je ta ljubav zaista stvarna (“Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!”).
Pjesma se sastoji od četiri katrena podjednake dužine. Kroz cijelu pjesmu u strofi se rimuju drugi i četvrti stih (dvoje- moje, reći- sreći, noći- samoći, zlati- vrati). Ton pjesme je pozitivan jer pjesnik pjeva o sretnom događaju, o uzvraćenoj ljubavi. Ritam u pjesmi je raznolik jer svaka strofa pripovijeda o jednoj fazi njegove ljubavi, stoga je ritam brži u strofama u kojima pjesnik pripovijeda o trenutnom događaju, o ljubavi u sadašnjem vremenu, a nešto je sporiji u strofama u kojima opisuje prošle događaje te opisuje razvoj svoje ljubavi. I u ovom slučaju pjesmom dominira jednostavan jezik kojim Cesarić daje čar i ljepotu pjesmi. On uzima uobičajeni i često korišten motiv ljubavi te ga pretvara u nešto čarobno te mu daje dublje značenje.
U prvoj strofi prisutan je motiv prostora, (male) kavana i stola (za dvoje, u kutu) kojim pjesnik nagovještava mjesto radnje. Uzima i motiv iz prirode, (treperenje) sunca, koje odgovara onome kako se on osjeća, budući da i njegovo srce treperi od ljubavi. Izražava i svoje ushićenje, ali i nevjericu da je tolika sreća prisutna u njegovom životu stihovima “Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?!”.
U drugoj strofi pjesnik se vraća u prošlost da bi objasnio kako se njegova ljubav razvijala i rasla. Objašnjava da voli već mjesecima, stalno sve više, ali u tajnosti, nikome nije to priznao. Bio je sam, ali to mu nije smetalo jer se osjećao blizu svojoj ljubavi. Bio je opijen čežnjom za njom. Tu se uočava kontrast u osjećajima samoće i čežnje jer iako je usamljen, ljubav ga ispunjava toliko da tu samoću niti ne osjeća.
U trećoj strofi vraća se u sadašnjost. Upućuje riječi svojoj ljubavi, govoreći joj da još tog jutra nije mogao ni slutiti da će mu ljubav biti uzvraćena te da će u tom trenutku biti zajedno. Još uvijek se u jednom stihu osjeća ton usamljenosti iz prošle strofe, i to u stihu u kojem govori da je probdio noć misleći da mu je ljubav neuzvraćena. Ali u posljednjim stihovima u strofi, kad je pjesnik ujedinjen sa svojom ljubavi, ton postaje pozitivan. Vrhunac pjesme događa se u posljednjoj strofi, u kojoj pjesnik ostvaruje fizički kontakt sa svojom ljubavi. To se očituje u stihovima “Naić’ na ruku toplu i spremnu da stisak mi dršćući vrati?”.
Kao što je na početku analize rečeno, pjesnikova sreća je tolika da on u pojedinim trenucima ne može povjerovati da je stvarna i da mu je ljubav zaista uzvraćena. Zbog toga često izražava svoju nevjericu retoričkim pitanjima: !Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?!!, !Dal mogo sam slutit ovoga jutra, da ću ti šaptati riječi, sanjane u samoći? I da ću tog jutra, što će se vječno u riznici srca da zlati, naić na ruku toplu i spremnu da stisak mi dršćući vrati?!. Osim retoričkog pitanja, Cesarić koristi i metaforu (“riznica srca”), a kao najvažniji motiv u pjesmi izdvaja se “jutro” jer donosi velike prekretnice u životu. Još tog jutra pjesnik je samo sanjao o svojoj ljubavi, a onda je ona uzvraćena. Sam pjesnik dočarava važnost jutra govoreći da će se jutro vječno zlatiti u riznici srca.
Muči vas vlaga? Ovo je jednostavno i jedino rješenje!Čak tri sirove ribe ostavile su žiri bez komentara!Koliko žarulja od 100 W troši struje?Rasprodani svi primjerci Rimčevog C_Twoa – u samo tri tjednaSve što trebate znati o grijanju na klima uređaj
Cesarićeva veličina i važnost opravdana je, a jedan od razloga njegove veličine je i način da jednostavnim izrazom, dočara ljepotu i dubinu neopipljivog osjećaja. Čitajući opise pjesnikove ljubavi, čitatelj tu ljubav proživljava kao vlastitu.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Mala kavana - Lektira
![Mala kavana - Lektira]()
Reviewed by Administrator
on
ožujka 30, 2018
Rating:
Nema komentara: